Get Adobe Flash player

     
 

„Treninzi“

Treninzi su besplatni.
Svaki utorak od 18 -20 sati na poligonu Kinološkog športskog kluba Karlovac. Treninzi se sastoje od poslušnosti po IRO programu i motivacijsko traženje po ruševnim objektima.

Broj mobitela:
Nikola Bakale 091 9252 310
Krešimir Stanišić 098 1392 579

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

" Spasilački tim Kinološkog športskog kluba Karlovac"

Instruktor Nikola Bakale
Instruktor Krešimir Stanišić

Član spasilačkog tima Mario Škrtić
Članica spasilačkog tima Karla Štraus
Članica spasilačkog tima Katja Profuzić
Članica spasilačkog tima Olga Grmšek-Meštrović
Članica spasilačkog tima Mia Krklec

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Povijest o radu spasilačkih pasa!

Prvi zapisi o spasilačkim psima datiraju iz 1707. godine, a nalaze se u dokumentima švicarskog samostana Sv. Bernard na istoimenom planinskom prijelazu, gdje su redovnici uzgajali bernardince koji su pronalazili osobe zasute u lavinama. Sustavno školovanje spasilačkih relativno je novijeg datuma i može se reći da započinje početkom 20. stoljeća, kada su u rusko-japanskom ratu (1904. - 1905.) psi u sastavu sanitetskih jedinica bili upotrebljavani da u rovovima traže ranjenike i glasnim lavežom upozore na njih. Ta funkcija pasa nastavljena je i u Prvom svjetskom ratu (1914. - 1918.). Tokom Drugog svjetskog rata (1939. - 1945.) drukčiji način ratovanja uvjetovao je školovanje pasa za traženje u ruševinama. Takvi su psi djelovali u okviru civilne zaštite. Osobitu vrijednost pokazali su u bici kod Staljingrada, gdje su pronašli i time spasili više od 200.000 ranjenika. Spasilački psi pokazali su se od izuzetne koristi također i nakon bombardiranja Londona, kad su ispod ruševina pronašli velik broj ljudi.
U razdoblju između dva svjetska rata, utvrđena je i sposobnost pasa za traženje u snježnim lavinama, do čega je došlo sasvim slučajno. 1983. švicarski gorski spasioc Feutz na jednoj je potražnoj akciji, gdje se tražilo 17 zasutih skijaša, opazio da se na lavini njegov pas na jednom mjestu čudno ponaša, kopa u snijegu i laje. Spomenuto ponašanje psa kasnije je nagnalo švicarskog gorskog spasioca i kinologa Ferdinanda Schmudza iz Berna, da pokusno započne s treniranjem i školovanjem pasa za traženje unesrećenih u lavinama.
S vremenom je došlo i do pojave spasilačkih pasa za spašavanje iz vode što je najnoviji vid njihove obuke.

NOVIJA POVJEST O RADU PASA SPASIOCA
U New Yorku na Manhattan-u danas stoji spomenik na kojem se pored ostalih ističu imena: Sirius, Apollo i Bravo. Imena su to triju heroja koji su 11. rujna 2001. godine, nakon onog kobnog napada na World Trade Center, zadužili brojne ljude. Imena su to troje pasa spasioca bez kojih bi danas bilo više ljudskih žrtava toga dana i bez kojih bi još bezbroj djece ostalo bez svojih roditelja...
Spasilački psi općenito
Bez obzira na sofisticiranu tehnologiju (kojoj su za funkcioniranje često potrebni presterilni uvjeti bez buke i komešanja) još uvijek su psi na prvom mjestu kad se radi o traženju unesrećenih osoba u ruševinama, lavinama i na otvorenim prostorima. Razlog tome su pseći njuh, sluh i dobar "periferni vid". Najrazvijenije pseće osjetilo je osjetilo njuha koje je i do 11 500 puta oštrije od čovjekovog. Osjetljivost njegovih receptorskih stanica nedvojbeno je ogromna te zbog toga možemo reći da pas posjeduje svojevrsnu "mirisnu inteligenciju".
Pseći sluh mnogo nadmašuje ljudske sposobnosti pa tako šum koji čovjek čuje s udaljenosti od četiri metra pas čuje s udaljenosti od 25 metara.
Sve te sposobnosti čine ga idealnim i nezamjenjivim u svim akcijama spašavanja, po bilo kojem terenu i u bilo kojim uvjetima. Danas, u razvijenim zemljama osjetilo psećeg njuha se koristi već dulje vremena za spašavanje ljudskih života.

RAD SA PSIMA
Put do tog zvanja nije nimalo lagan, kako za vodiča, tako i za psa: pas mora položiti ispite poslušnosti i svladavanja prepreka, ispite traženja, te rad na ruševinama .
Svaki pas mora proći procjenu naravi, a i onda kada pas pokazuje sve dobre i potencijalne strane dogodi se da ne zadovolji određene kritrije u radu da bi postao " pas spasitelj " zato pas mora položiti kroz sve vidove obuke minimalno 70% prolaznosti.
Posao obuke psa spasioca jednako aktivira i psa i njegova vodiča. Obuka takvog psa zahtjevna je i skupa no isto tako se ne smije iz vida ispustiti jedna činjenica, a to je da takav uigrani tandem na terenu zamjenjuje gotovo 30 ljudi!
U svojoj obuci, psi spasioci prolaze kroz iznadprosječnu socijalizaciju i rad u svim mogućim vremenskim i okolišnim uvjetima. Taj dio obuke je zapravo najskuplji jer često uključuje poligone koji simuliraju ruševine i druge uvjete, ali i specijalnu odječu i obuću, te ostali pribir vodiča.
Psima je za kvalitetnu obuku potrebno mjenjanje okoliša i suočavanje sa novim situacijama, novi i nepoznati mirisi.
Pravilnim školovanjem koristeći psu urođene nagone , psa se može dovesti do visokog stupnja motiviranosti za traženje unesrećenih osoba na način da pas cijelu akciju traženja doživi kao igru u kojoj njegov konačni cilj je dobiti svoju omiljenu igračku ili hranu koju dobije nakon uspješno završenog posla (tj. nakon što pronađe osobu). Sve te sposobnosti čine ga idealnim i nezamjenjivim u svim akcijama spašavanja, po bilo kojem terenu i u bilo kojim uvjetima.



                                          

Put do tog "zvanja" nije nimalo lagan, kako za vodiča, tako i za psa. Budući da akcije spašavanja za vodiče pasa spasioca ne zahtijevaju samo kinološka znanja, vodič takvog psa mora položiti ukupno 7 teoretskih i praktičnih ispita prije nego što smije pristupiti ispitima traženja sa svojim psima.

Vodiči moraju položiti sljedeće ispite:

1. prva pomoć unesrećenom
2. prva pomoć psu
3. opasnosti u ruševinama
4. opasnosti u prirodi
5. osnove alpinizma
6. osnove orijentacije i topografije
7. osnove psihologije i odgoja pasa

Ispiti traženja unesrećenih osoba dijele se prema tipu terena na traženja u šumama, lavinama, ruševinama i u vodi te po tragu, a prema stupnju težine na ispite prvog i drugog stupnja, te prvog, drugog i trećeg stupnja u slučaju traženja unesrećenih u lavinama. Ispitima prvog stupnja smiju pristupiti psi koji su navršili 18 mjeseci i vodiči koji su položili gore navedene ispite.
Ovakav vid obuke provodi se po IRO programu( ispit pasa na ruševinama), a prema Ispitnom pravilnik Hrvatskog kinološkog saveza za provjeravanje znanja spasilačkih pasa i vodiča. Desi li vam se da ugledate psa sa obilježjima psa spasioca (vidljiva oprsnica sa križem na kojoj piše pas spasioc i rescue dog), sjetite se njegovog žara kojim pristupa svom humanom poslu ali i straha njegovog vodiča koji osjeća svaki put kad zaputi svog ljubimca u nanos snijega koji ga svaki čas može zamesti ili ruševinu prepunu vidljivih i nevidljivih opasnosti nalik na komad uzdrmanog stropa pod kojim može zauvijek nestati. Sjetite se da je njegovo srce poput srca golijata. Sjetite se da su ponekad heroji čupavi, govore drugim jezikom i imaju četiri noge...

Ciljevi obuke:
Provoditi obuku pasa i vodiča na tragu i ruševinama
Provoditi suradnju sa HGSS iz Karlovca
Biti društveno korisni svojoj zajednici u slučaju nestanka osoba i katastrofalnih posljedica potresa.

Ovdje možete skinuti:
Ispitni pravilnik za Rad na ruševinama